Pobjedom na natječaju za Spomen-groblje u Srijemskoj Mitrovici raspisanom početkom 1959. na lokalnoj razini, za Bogdana Bogdanovića završeno je dugogodišnje razdoblje profesionalne stagnacije i otvoren ciklus koji bismo pomalo afektirano mogli nazvati velikim desetljećem beogradskog arhitekta. Slijedili su spomenici u Prilepu, Mostaru, Kruševcu i Jasenovcu, da spomenemo samo neke.

Na početku činilo se da će projekt pratiti određene peripetije. Prema zamisli Dobrice Ćosića, pisca i u ono vrijeme utjecajnoga partijskog funkcionara, Spomen-groblje trebalo je graditi izvan grada, uz autocestu. Bogdanović je pak imao u vidu sâmo mjesto zločina – brisani prostor tik uz veliko pravoslavno groblje, na kojem su Nijemci i ustaše između 1941. i 1944. strijeljali više tisuća civila. Uz podršku srijemskih ratnih veterana, arhitekt je proveo svoju volju, pri čemu je neinspirativna topografija nekadašnjeg stratišta nalagala radikalno preoblikovanje pejzaža.